Nisam mogao ni da pretpostavim da je Nemačka toliko leglo kriminalaca, pogotovo Berlin gde inače živim. Kažu ima dosta azilanata, došljaka, a znam da i naši dolaze ovde da bi krali. Velika je verovatnoća da će ti obiti ili ukrasti kola. Proklinjem dan kad sam se ovde doselio, ali šta da se radi. Došao sam kao i svi trbuhom za kruhom.
Meni su konkretno dva puta do sada ukrali auto. Treći auto sam uspeo da sačuvam, jer sam u njega ugradio vrlo koristan uređaj koji ga štiti od krađe. Objasniću detalje u nastavku teksta.
Prvi auto sam kupio na lizing, na pet godina. Nakon tri godine ukrali su mi ga ispred zgrade. To me nije začudilo jer nam u kraju redovno obijaju automobile i skidaju gume. Moj auto je bio nov, samo što mu nije pisalo na šoferšajbni ,,Mnogo sam dobar, ukradi me”.
Očekivao sam da će policija nešto moći da uradi. Nisu mi ukrali samo gume ili radio. Već ceo automobil. Imam broj registracije i ostale podatke. Inspektor je rekao da postoji uigrana ekipa koja završi posao za čas posla. Ako ga ne nađu do sutra, već će biti prefarban i na nekom auto otpadu u Poljskoj.
Kako nisam imao osiguranje od krađe ( bio sam ubeđen da mi ne treba ) nastavio sam da još dve godine otplaćujem auto koji nije kod mene, a morao sam da kupim i drugi, ovoga puta polovan, jer nisam imao love za novi.
Razmišljao sam da nabavim nekako garažu, ali to je bilo skoro nemoguće. Garaže su preskupe, a ionako sam plaćao lizing za auto koji više nije kod mene. Moj novi auto je isto kao i prvi stajao na parkingu, na otvorenom. Može da ga ukrade ko hoće. Ne mogu sedeti pored njega dan i noć.
Postao sam paranoičan, non stop sam gledao kroz prozor da vidim jesu li kola još tu. S obzirom da je ovo Berlin i da često ne mogu da nađem parking ispred stana, nekad bih morao da se parkiram i po 500m dalje, pa mi kola često nisu ni bila na vidiku.
Jednog dana sam ostavio kola na leru i izleteo samo preko puta do vrtića da uzmem klinca. Bio je petak, žurio sam da pokupim ženu i da idemo za Srbiju. Nosim dete u naručju, trčim nazad i vidim nekog brata sa kapuljačom kako ulazi u moja kola. Bilo mu je dovoljno samo pola sekunde da spusti ručnu i da po gasu.
Vrisnuo sam i mahinalno potrčao za njim sa sve sinom u rukama, umalo nas nisu udarila kola. Jbm ti i kola i sve, treba dete da mi pogine, mrš!
Danima sam bio na lekovima za smirenje zbog stresa i svega.
Postao sam paranoičan kao Bata Stojković u ,,Balkanskom špijunu”. Svuda sam video lopove, nisam hteo da kupim nova kola, pa smo imali problem sa prevozom. Žena i ja možemo gradskim prevozom, ali je nezgodno kad treba da idemo za Srbiju, pa kad deca treba negde da se odvezu, itd.
I moje kolege su primetile da mi nije dobro, u kolektivu sam ionako poznat kao ,,ludi Srbin”. Jedan od njih mi je ponudio da kupim kola od njegovog tasta. On je sada penzioner, ne može više da ih vozi, a u dobrom su stanju. Tast je Nemac starog kova i naravno da mi je auto kao čaša, nema ni pecku.
Rekao sam mu da nisam siguran da li imam živaca za novi auto, jer sam postao paranoičan a i očigledno da sam baksuščina, jer mi non stop kradu kola. On je malo razmislio, pozvao nekog telefonom i rekao mi da možda ima rešenje.
Naime, njegova sestra ima neki GPS uređaj koji koristi za psa. Okači mu na ogrlicu i na telefonu može da prati gde je. Što ne bih mogao da ubacim isti u kola… Negde gde se ne vidi. Ako ga ukradu opet, policija bi mogla da ga nađe za pola sata.
Kupio sam kola od koleginog tasta, ali sam nabavio i taj GPS uređaj koji koristi kolegina sestra.
Od trenutka kada sam ga uzeo u ruke, bio sam oduševljen i imao sam dobar osećaj da će ovo sve funkcionisati kako sam se nadao. Neverovatno koliko je tehnologija napredovala, jedan maleni predmet vam čuva nešto vredno kao što je auto.
Bukvalno je veličine priveska za ključeve. Morao sam još da dokupim za njega pripejd SIM karticu koju sam ubacio u GPS, a telefonski broj te SIM kartice memorisao u svom telefonu. Bio sam pun adrenalina i jedva sam čekao da vidim kako sve funkcioniše.
GPS sam ubacio negde ispod sedišta, gde se ne vidi. U tom trenutku osećao sam se moćno, kao Džejms Bond kada petlja sa onim njegovim spravicama. Doduše moj auto nije neki luksuz, ali osećaj je bio baš dobar, hehe.
Tada sam zamolio ženu da sedne u kola i da ih odveze u nepoznatom pravcu, kako bih proverio da li je sve ok. Ona je otišla i ja sam posle pola sata uzeo telefon da vidim gde je.
Pozvao sam broj koji sam ubacio u GPS, pustio da zazvoni jednom i prekinuo. Posle par sekundi mi je stigla SMS poruka sa koordinatama. Kliknuo sam na link i otvorila se Gugl Mapa sa tačnom lokacijom. Žena je bila u obližnjem šoping molu. Pozvao sam je i rekao: ,,Nemoj mnogo para da potrošiš”!
Ono što me je najviše obradovalo jeste što se lako koristi. Nikada nisam bio genije za tehniku, relativno kasno sam počeo da koristim i pametni telefon. Ali ovo je bio toliko prosto, da i glupan kao ja može da se snađe. Bukvalno sam sve skontao za par minuta.
Otkako sam ugradio GPS uređaj mnogo sam mirnije spavao. Nikada više nisam imao problem sa lopovima. Valjda kad ne razmišljaš o tome, ne privlačiš baksuzluk. Ali šta ću kad nikako nisam mogao da prestanem da razmišljam.
Međutim ovaj GPS uređaj mi je ulio toliku sigurnost da sam uspeo da se potpuno opustim. Dovoljno je samo da, na primer, jednom mesečno dopunim bateriju ( uz uređaj sam dobio i kabal za punjenje ). A mislio sam da ovakve stvari koštaju na stotine evra i da treba da angažuješ IT stručnjaka da ti sve instalira. Na kraju se ispostavilo da to može da uradi i buzdovan kao što sam ja, hahahaha.
Recimo imam jednog ortaka koji uvek vozi besna kola. Dao je pare na neke alarme, svaku noć ustaje, jer neko dokači kola namerno i ona počnu da pište, vrišti ceo komšiluk dok ga ne izgasi. A znate kakvi su Nemci, kod njih je strogo sve po pravilima, sve im smeta. Kažem ja njemu: ,,Brate, batali to, stavi ovaj GPS i mirna ti glava”.
Posluša on mene, ugradi GPS i posle tri meseca mu stvarno ukradu kola. Naravno, odmah je zvao policiju, preko GPS uređaja mu nađu kola kroz POLA SATA!!!! I ne samo to, nego uhvate i celu ekipu koja je krala kola po Berlinu, padnu svi.
Ovaj GPS je spas sa nebesa koji košta samo par evrića.
Ljudi, poslušajte me i nabavite ovaj uređaj, spavajte mirno noću, čak i ako nemate fensi garažu sa video nadzorom. Kakvi alarmi, lavlje kandže, zederi… Sve je to preskupo, ovaj GPS košta bednih par eura.
Ne mogu vam opisati koliko mi je laknulo otkako ga imam. Prosto mi je žao što ga nisam kupio ranije, ali šta ću kad nisam znao. A vi za razliku od mene znate i možete sprečiti da vam majmuni ukradu kola.
Svoj GPS sam naručio na ovom sajtu, da znate poštarina je besplatna i dostavljaju vam GPS bez obzira gde živite. Ostavljam link za sve koji ne žele da rizikuju.
Moj je stigao jutros, idem da kupim karticu i danas ću baš da ga probam.
Evo upravo sam uzeo da ga dopunim, imam ga šest meseci. Meni baterija dugo traje, jednom u dva, tri meseca ga dopunim.
KAKO SE KORISTI
Kupite karticu za mobilni i ubacite unutra, a sam GPS stavite negde u kola. Pozovete broj koji ste ubacili u GPS i pustite da jednom zazvoni, pa prekinete. Stigne vam poruka sa linkom na koji kliknete i otvorice se mapa sa lokacijom vaseg automobila.
Naručio sam pa šta bude. Imam preporuku i od druga
Kupio sam pet komada za firmu, da ubacimo u vozila. Odlučio sam se za ovaj model jer je dosta jeftiniji, a u suštini dobijam ono što mi i treba – znam u svakom momentu gde su kamioni i da li vozači zabušavaju.Sve perporuke, pogotovo ako vam treba za firmu.
Koristim ga već par meseci, zadovoljan sam
Okumio sam coveka koji mi je predlozio da kupim ovaj gps. Uvek sam voleo dobre automobile, ali svaki su mi ukrali. Ne mogu da verujem koliki sam baksuz. Policija nikad nije pronasla nijedan. Ortak mi pokloni gps, jer je imao dva. Ubacio sam ga u kola, ali nisam ocekivao nista specijalno. Prosle godine izadjem iz stana da odem na posao, kad nema mi kola. Komsinka, baba sa prvog sprata istrcava i kaze da su pre dva minuta neka dvojica obilazila oko auta usla unutra i odvezla se. Odmah sam pozvao policiju, i potrazio kordinate na telefonu. Dok je policija dosla vec sam imao lokaciju. Bili su na 5-6 km od grada. Kola su mi vratili posle dva sata. Ovo je stvarno super, vredi svaku paru.
Da znate može da se korsti i za neke druge stvari. Muž i ja smo kupili za psa, u slučaju da se izgubi, može da se stavi i na ključeve, deci u ranac, itd.
Da i mi kooristimo za našeg psa.
Pitanje – stiglo mi je juče i sad hoću da probam. Vidim da unutra ima litijumska baterija kao za ručni sat. Može li da se to samo zameni kad se istroši, umesto da se dopunjava. I drugo pitanje, može li postpaid kartica, mora li pripaid.
Može da se zameni baterija, ali zašto biste je kupovali kad možete da je dopunite prosto. Što se tiče SIM kartice, isto može bilo koja, ali nećete nikog zvati sa ovog broja, niti slati poruke. Ako uzmete postpejd, moraćete da plaćate račun svakog meseca. Kupite prosto pripejd, nema nikakvih dodatnih troškova.